Putotpis: Pismo s neba, Bangkok
SB@NET 15.09.2002 PABIRCI ( 82358 )
SLAVONSKI BROD - Nakon prijašnjih poslovnih puteva u Maleziju (otok Penang) i Singapur, na red je došao i glavni grad Tajlanda, Bangkok. Opet smo išli hongkongskom aviokompanijom Cathay Pacific preko Los Angelesa i Hong Konga do Bangkoka. Već sam počeo i prepoznavati osoblje aviona, a i one što čekiraju prtljagu jer ovo je bio drugi puta u 4 tjedna da putujem s njima.
Let do Hong Konga je bio uobičajeno dugačak, ali ne i zanimljiv kao onaj ranije. Razlog je očit - filmovi na prekooceanskim letovima se obično mijenjaju svakih mjesec dana pa samo imao iste na rasporedu kao i prošli puta. Spidermana samo opet pogledao onako iz dosade i više sam se bavio igranjem Football Managera na lap topu kojeg sam ponio - najvažniji događaj sa leta u Hong Kong - Marsa postala prvak Hrvatske u nogometu. Eto, kad ne može zaprave, onda može u igri. Ovaj puta nisam išao u Hong Kong jer je razmak između dolaska i odlaska za Bangkok bio nešto manji od 3 sata.
Zato sam odlučio "ubiti" vrijeme u salonu "business class" gdje svi putnici koji putuju poslovnom klasom imaju priliku odmoriti se, otuširati se, pročitati novine, surfati po internetu ili nešto pojesti. Naravno, kada je ponuda tako bogata, 3 sata prođe na brzinu. Let od Hong Konga do Bangkoka je trajao nešto više od dva sata i opet je avion bio Boeing 747 ili poznatiji pod "jumbo jet". Na aerodromima po Aziji ovo je najčešći tip aviona. Po Americi se jako rijetko vide, a sumnjam da ikoja američka aviokompanija leti ovaj tip zrakoplova na domaćim relacijama. Po Aziji to nije slučaj - ovdje se i avioni sa dometom od po 10-12.000 km koriste i za prilično kratke letove zato jer su obično sva sjedala rasprodana.
Slijetanje u Bangkoku je bilo glatko i mirno, a čudom je i prtljaga odmah stigla pa se tamo baš i nisam puno zadržao. Pošto sam za svaki slučaj zatražio tajlandsku vizu prije polaska, problema nije bilo. Hrvatski građani koji putuju u Tajland obično ne trebaju vizu ako na put idu turistički i ne ostaju više od 15 dana. Ja baš nisam htio riskirati put bez vize koju sam ionako dobio bez ikakvih problema. Na aerodromu sam zamijenio dolare za baht-e (USD1 = THB40) pa sam odmah bio spreman i za kakav jeftini shopping jer Bangkok je pun jeftine robe. Nakon 30-minutne vožnje od aerodroma do hotela Landmark u centru Bangkoka, odmah sam se taksijem uputio ka "Grand Palace" gdje je nekada živjela tajlandska kraljevska obitelj.
Vožnja taksijem je nezaboravno iskustvo jer je promet u Bangkoku prava džungla. Nema tu nikakvih pravila, a ulice su pretrpane automobila, motora, tuk-tukova (to su oni motor taksiji) i pješaka pa je i nivo zagađenosti prilično velik. Kada policija regulira promet (a to je jako često jer nitko ne poštuje semafore), onda policajci nose maske preko dišnih organa da ne bi udisali sav smog i zagađenost Bangkoka. Kada pogledate vis, mislite da niste u Bangkoku nego na Manhattanu u New Yorku jer su tu veličanstvene poslovne zgrade. Ali, kad spustite pogled, onda vidite brdo sirotinje, prosijaka i uličnih preprodavača svega i svačega. Nakon polusatne vožnje do kraljevske palače taksi sam platio $1.50. Još malo pa sam pitao koliko taksi za cijeli tjedan tako da ga imam stalno na raspolaganju. Arhitektura kraljevske palače je fenomenalna. Možete vidjeti na slikama da je to nešto potpuno različito od bilo kojeg drugog stila u Europi i Aziji.
Pošto baš i nisam znao previše o povijesti Tajlanda, iznajmio sam svog osobnog vodiča (cijena za 2 sata vođenja kroz palaču i tumačenja $7). Za ta dva sata sam naučio dosta stvari o Tajlandu, a i to da vodič zna naš sastav koji je dobio Talijane na nedavno završenom Svjetskom Prvenstvu u nogometu. Svaka čast jer ja bih mogao navesti možda 6-7 koji su igrali, ali ne i startnih 11. Sljedeći dan sam se uputio na poludnevni izlet u bivši glavni grad Tajlanda, Ayutthaju.
Grad je bio središte Tajlanda dok ga Burmanci nisu napali, spalili sa zemljom, i svim udističkim kipovima odsjekli glave. Malo je reći da se Tajlanđani i Burmanci ne vole. Tamo sam imao prilike vidjeti i slonove koji se smatraju kraljevskim životinjama jer je nekada u povijesti kralj na njima putovao. Slonovi sada služe više turističkim potrebama nego kralju koji vjerovatno putuje u kakvom udobnom mercedesu ili avionu, a ne na sporom (i ne bas mirišljivom) slonu. Na kraju izleta su nas počastili i bogatim ručkom. Tajlandska hrana je jako ukusna, ali može biti i jako ljuta. Naravno, oni su na to navikli pa se onda smiju nama kada pijemo po času vode nakon svakog zalogaja. Za 3 tjedna je malo duži put - Bangkok i Kina 6 tjedana...
Zvonimir Miletić Kolumna: Brođani iz svijeta
Let do Hong Konga je bio uobičajeno dugačak, ali ne i zanimljiv kao onaj ranije. Razlog je očit - filmovi na prekooceanskim letovima se obično mijenjaju svakih mjesec dana pa samo imao iste na rasporedu kao i prošli puta. Spidermana samo opet pogledao onako iz dosade i više sam se bavio igranjem Football Managera na lap topu kojeg sam ponio - najvažniji događaj sa leta u Hong Kong - Marsa postala prvak Hrvatske u nogometu. Eto, kad ne može zaprave, onda može u igri. Ovaj puta nisam išao u Hong Kong jer je razmak između dolaska i odlaska za Bangkok bio nešto manji od 3 sata.
Zato sam odlučio "ubiti" vrijeme u salonu "business class" gdje svi putnici koji putuju poslovnom klasom imaju priliku odmoriti se, otuširati se, pročitati novine, surfati po internetu ili nešto pojesti. Naravno, kada je ponuda tako bogata, 3 sata prođe na brzinu. Let od Hong Konga do Bangkoka je trajao nešto više od dva sata i opet je avion bio Boeing 747 ili poznatiji pod "jumbo jet". Na aerodromima po Aziji ovo je najčešći tip aviona. Po Americi se jako rijetko vide, a sumnjam da ikoja američka aviokompanija leti ovaj tip zrakoplova na domaćim relacijama. Po Aziji to nije slučaj - ovdje se i avioni sa dometom od po 10-12.000 km koriste i za prilično kratke letove zato jer su obično sva sjedala rasprodana.
Slijetanje u Bangkoku je bilo glatko i mirno, a čudom je i prtljaga odmah stigla pa se tamo baš i nisam puno zadržao. Pošto sam za svaki slučaj zatražio tajlandsku vizu prije polaska, problema nije bilo. Hrvatski građani koji putuju u Tajland obično ne trebaju vizu ako na put idu turistički i ne ostaju više od 15 dana. Ja baš nisam htio riskirati put bez vize koju sam ionako dobio bez ikakvih problema. Na aerodromu sam zamijenio dolare za baht-e (USD1 = THB40) pa sam odmah bio spreman i za kakav jeftini shopping jer Bangkok je pun jeftine robe. Nakon 30-minutne vožnje od aerodroma do hotela Landmark u centru Bangkoka, odmah sam se taksijem uputio ka "Grand Palace" gdje je nekada živjela tajlandska kraljevska obitelj.
Vožnja taksijem je nezaboravno iskustvo jer je promet u Bangkoku prava džungla. Nema tu nikakvih pravila, a ulice su pretrpane automobila, motora, tuk-tukova (to su oni motor taksiji) i pješaka pa je i nivo zagađenosti prilično velik. Kada policija regulira promet (a to je jako često jer nitko ne poštuje semafore), onda policajci nose maske preko dišnih organa da ne bi udisali sav smog i zagađenost Bangkoka. Kada pogledate vis, mislite da niste u Bangkoku nego na Manhattanu u New Yorku jer su tu veličanstvene poslovne zgrade. Ali, kad spustite pogled, onda vidite brdo sirotinje, prosijaka i uličnih preprodavača svega i svačega. Nakon polusatne vožnje do kraljevske palače taksi sam platio $1.50. Još malo pa sam pitao koliko taksi za cijeli tjedan tako da ga imam stalno na raspolaganju. Arhitektura kraljevske palače je fenomenalna. Možete vidjeti na slikama da je to nešto potpuno različito od bilo kojeg drugog stila u Europi i Aziji.
Pošto baš i nisam znao previše o povijesti Tajlanda, iznajmio sam svog osobnog vodiča (cijena za 2 sata vođenja kroz palaču i tumačenja $7). Za ta dva sata sam naučio dosta stvari o Tajlandu, a i to da vodič zna naš sastav koji je dobio Talijane na nedavno završenom Svjetskom Prvenstvu u nogometu. Svaka čast jer ja bih mogao navesti možda 6-7 koji su igrali, ali ne i startnih 11. Sljedeći dan sam se uputio na poludnevni izlet u bivši glavni grad Tajlanda, Ayutthaju.
Grad je bio središte Tajlanda dok ga Burmanci nisu napali, spalili sa zemljom, i svim udističkim kipovima odsjekli glave. Malo je reći da se Tajlanđani i Burmanci ne vole. Tamo sam imao prilike vidjeti i slonove koji se smatraju kraljevskim životinjama jer je nekada u povijesti kralj na njima putovao. Slonovi sada služe više turističkim potrebama nego kralju koji vjerovatno putuje u kakvom udobnom mercedesu ili avionu, a ne na sporom (i ne bas mirišljivom) slonu. Na kraju izleta su nas počastili i bogatim ručkom. Tajlandska hrana je jako ukusna, ali može biti i jako ljuta. Naravno, oni su na to navikli pa se onda smiju nama kada pijemo po času vode nakon svakog zalogaja. Za 3 tjedna je malo duži put - Bangkok i Kina 6 tjedana...
Zvonimir Miletić Kolumna: Brođani iz svijeta
Proljetno doba Petnja. Slavonski Brod, 2019.
SBONE.EU Slavonski Brod prije svega