03 Jun 08 Povijest grada na Savi

Kroz povijest je lokacija grada Slavonskog Broda bila dobro nastanjena, nalazi u predjelu Galova (sjeveroistok grada) potječu iz neolitika od prije 10,000 godina (starčevačka kultura). Povijesna naseobina iz rimskog doba mjestu centra današnjeg grada datira iz rimskih vremena i zvala se Marsvnnia. Nakon Marsonije na lokacija grada su se nastanili Slaveni u 6. stoljeću nove ere koji su ostatke rimskog grada nazival Stari Grad. Kroz kasni Srednji vijek i glavninu Novog vijeka Slavonski Brod je bio važna utvrda u Vojnoj Krajini, seriji utvrda na granici Austrije sa Turskim carstvom. U 20. stoljecu Slavonski Brod je iskusio nekoliko perioda brzog rasta, kao prometni i industrijski centar. Ali je iskusio tri rata a u Drugom Svjetskom Ratu je srušen do temelja savezničim bomadiranjem.
» Iz povijesti grada Slavonskog Broda

Tags: slavonski brod povijest

15 May 08 Kad zasvira samica na stanu

SLAVONSKI ŠAMAC - Zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema folkloru i zavičajnoj baštini dvojice Šamčana, Vojislava Nikolića i Franje Vuksanovića, zvuci samice ponovno se čuju na stanu. Naime, već petu godinu Dobrovoljno predstavljajuće društvo Šamac organizira smotru svirača tambure samice pod nazivom “Kad zasvira samica na stanu” i to na Plemića stanu u šumi Malica. Daleko od prometne buke i gužve, uz cvrkut ptica umijeće vrsnih svirača na tamburi samici i gajdama još više dolazi do izražaja. Jedinstven je i vizualan ugođaj — pozornica na ledini s izvođačima koji sjede na panjevima, a gledatelji pod krošnjama dudova, jabuka, krušaka. Cijelim stanom se širi miris lepinje iz krušne peći, te glasanje gusaka, pataka, perlinki, paunova, ovaca, dok je najmlađima najveća atrakcija crni labud. Svatko se ovdje osjeća dobrodošao i poželi se ponovno vratiti u taj mir. Nije stoga ni čudo da smotra svake godine okuplja veliki broj i gledatelja, ali i izvođača iz raznih krajeva. Široku slavonsku dušu pokazali su domaćini tako da nitko nije sa stana otišao ni gladan, ni žedan. Pokrovitelj manifestacije i ove je godine bila Općina Slavonski Šamac, pa je sve pozdravio i zaželio im ugodan boravak načelnik Đuro Božić, a suorganizator je Udruga izviđača “Mihaljevica”. Izvođači Samičari: Franjo Verić iz Osijeka, Ivan Matasović iz Velike Kopanice, Đuro Švaganović iz Male Kopanice, Katarina Hasilo iz Retkovaca, Kata Čajkovac iz Prkovaca, Josip Bionda i Šimo Hrvojević s Korduna, Marko Jurković iz Prkovaca, Dinko Kelčić, Luka Marić i Grgur Perica iz Donjeg Novog Sela, Antun Božić iz Antina, Josip Božić iz Svinjarevaca, Ante Jurčević iz Novih Mikanovaca; gajdaši: Anita Tomoković iz Osijeka i Tomislav Livaja iz Slakovaca; KUD “Lađevčani” iz Lađevca, Pjevačka skupina ĆokciŘ KUD-a Šokačka grana iz Osijeka, TS “Vodeničari” iz Slavonskog Šamca predvođeni samičarem Vojislavom Nikolićem, te narodni pripovjedači Ivica Ćosić Bukvin iz Vrbanje, Valentin Čajkovac iz Prkovaca i prof. Ante Knežević iz Slakovaca

05 May 08 Povijest Slavonskog Broda

Povijesna naseobina iz rimskih vremena, koja se nalazila na mjestu današnjeg centra grada Slavonskog Broda, zvala se Marsvnnia. Na području grada
pronađena je jedna od najočuvanijih Rimskih vojničkih diploma. To je prvi pisani spomenik na kojem se spominje im e naselja Marsvnnia.

» Detaljnije: Rimska diploma iz Broda

Nakon odlaska Rimljana ovdje su se nastanili Slaveni, od 6. stoljeća nove ere. Kroz Srednji vijek i kasnije Slavonski Brod postaje utvrda u Vojnoj Krajini na granici između Austrije i Turskog carstva. Austrija je tu do 1780. godine sagradila veliku pograničnu Tvrđavu Brod na rijeci Savi. Tvrđava je imala pravilan zvjezdoliki oblika a sazidana je zemljanim nabojem, opekom, drvetom i kamenom. Tvrđava je imala 4000 vojnika i 150 topova. 1860. godine tvrđava je ukinuta kao vojnički beznačajna.

» Detaljnije: Festung Brod, fotografije

Godine 1694. sagrađen je prvi franjevački samostan u Slavonskom Brodu
koji je stradao u požaru a kamen temeljac za novi, koji stoji i danas, položio je barun Trenk. Brodski franjevci su vršili duhovnu službu ali su imali i značajnu prosvjetiteljsku ulogu, otvorili su prvu školu u Slavonskom brodu a kasnije i filozofski fakultet.

11 Apr 08 Đuro Đaković Slavonski Brod

Velika tvornica smještena u sredini Slavonskog Broda, između obronaka Dilja i Save osnovana je 1921.  godine. Prva skupšitna dioničara je održana 17.02.1921. U sudeski registar je tada upisano da je glavnica od 125 tisuća dionica vrijedna 50.000.000 kruna.
Osnivači tvornice su bili: Prva Hrvatska štedionica u Zagrebu; Slavonsko trgovačko društvo ugljena Kauffman i drugovi u Brodu na Savi; Slavonija d.d. za industriju drva u Brodu; Tvornica za strojeve i željezničku opremu Kistarcs i Jugoslavenska banka d.d. u Osijeku.

5.03.1921.g. je s gradskom upravom Broda na Savi zaključen ugovor kojim se Prva jugoslavenska tvornica vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi, oslobađa daća i nameta do 5.03.1941. godine. Tvornice je gradila i popravljala vagone i lokomotive, željezničke mostove, proizvodila strojeve i opremu i slično. Prvim generalnim ravnateljem imenovan je Andrija Kiraly, a upravnim ravnateljem gospodin Mavro Donath. Građenje tvorničkih zgrada počela je 7. svibnja 1921. godine a dovršene su u veljači 1922.g. Tako je tvornica počela s popravkom vagona u lipnju 1922.godine. Već 1923. godine zapošljavala je 1200 radnika. U vrijeme Drugog svjetskog rata tvornica je pretrpjela velike štete u bombardiranju 11. travnja 1941. godine i privremeno je prekinula s radom. Broj zaposlenih od 1941. do 1945. godine je bio 900 do 1900 radnika. Do 1947.g. izvršena je obnova razrušenih objekata.
Tvornica 1947. godine mijenja naziv u “Đuro Đaković” Industrija lokomotiva, strojeva i mostova Slavonski Brod a 1961. u “Đuro Đaković” Industrija šinskih vozila, industrijskih i energetskih postrojenja i čeličnih konstrukcija Slavonski Brod.
Nakon oparavka od rata, od 1952.g. “Đuro Đaković” zapošljava 2500 radnika i službenika. Prvi pravi posao poslije rata je bio izvoz 410 vagona za turske željeznice. 1952/53. godine je izrađeno 208 lokomotiva za domaće željeznice i zaključen je ugovor s tvrtkom Babcock Wilcox o suradnji. 1955. godine proizvedena je prva dizel lokomotiva snage 20 KS, kasnije (1956.) i dizel lokomotive od 50 i 100 KS te 1957.g. lokomtive snage 180 KS kojih je proizvedeno 223. Krajem pedesetih godina tvornica počinje sa proizvodnjom kotlovskih postrojenja od 1 do 400 tona pare na sat.

U tvornici “Đuro Đaković” 1964. godine je radilo 4520 radnika. Tada tvornica proširuje proizvodni program na opremu za petrokemijsku industriju. U to vrijeme osnovan je i Izvanredni studij Fakulteta strojarstva i brodogradnje Zagreb u Slavonskom Brodu, koji je danas prerastao u Strojarski fakultet. 1969. godine izgrađeno je 6877 novih vagona i od toga izvezeno 4243.
Proizvedene su 153 dizel lokomotive i 12 garnitura motornih vlakova za uskotračne pruge. U istom razdoblju “Đuro Đaković” je radio na rekonstrukciji postojećih i izgradnji novih tvornica šećera i tvornica cementa u zemlji i inozemstvu.

U 1969.g.  Đuro Đaković je postao najveći proizvođač Steambloc kotlova u svijetu. Proizvedeno je 60.000 tona konstrukcija, pretežno mostova, montirano je 200.000 tona čeličnih konstrukcija vlastite i tuđe proizvodnje, 48 mostova u zemlji i inozemstvu. Isporučena su kompletna postrojenja i čelične konstrukcije za Željezare Smederevo, Skopje, Sisak i Zenicu.

U suradnji s General Motorsom razvijena je dizel električna lokomotiva od 1882 KS te s Wansonom (Belgija) program Waporax i Thermopac kotlova a kroz zajedničko ulaganje s Teddington Bellows (V.Britanija) i proizvodnja višeslojnih kompenzatora. “Đuro Đaković” se uključio i u gradnju nuklearnih elektrana, a s tvrtkom Energoinvest Sarajevo 1976.g., Đuro Đaković je izvozio komponente primarnog kruga za nuklearne elektrane. 1977.godine osniva se RO Inženjering za projektantski i izvođački inženjering.

U razdoblju od 1970. do 1981.g. “Đuro Đaković” je sagradio Tvornice šećera Virovitica i Bijeljina, a s tvrtkom Krupp Polysius Tvornice cementa Kosjerić, Beočin i Dalmacija cement te Tvornica cementa u Aleksandriji i Tvornica cementa Homs. S firmom Babcock “Đ.Đ”.” je sagradio Termoelektranu NEKA snage 4×400 MW u Iranu.

U to doba izgrađena je zgrada Tvornice kompenzatora, Montaže i Elektromonta, hala za proizvodnju teške opreme, proizvodnja dizalica, energetskih postrojenja, zgrada Računalnog centra i Instituta za znanstveno istraživački rad.

Poslije 1980. usvajaju se novi programi, ĐĐ Elektromont usvaja program proizvodnje aparata za napitke i uređaje za igre na sreću, ĐĐ Bešavne boce proizvodnju čeličnih boca. 1982.g. započela je proizvodnja kombajna u u Županji u suradnji s Deutz-Fahr. 1983.g. u ĐĐ Specijalna vozila počinje proizvodnja tenka M-84. U Tvornici vozila proizvedeni su vagoni cisterne od 110 m3 za ukapljeni plin. Završena je izgradnja NE Krško, nastavlja se isporuka MPC kruga za potrebe nukleranih elektrana u SSSR-u. ĐĐ Inženjering vodio je gradnju tvornica šećera u Šapcu, Požarevcu, TE-TO Ljubljana, a tada je počela gradnja TE Plomin II snage 200 MW u suradnji s tvrtkom Sulzer (Švicarska). Ugovorena je isporuka opreme za preradu zemnog plina u INA - Molve i kuglastih spremnika za petrokemiju za Irak i isporuka 214 tenkova M-84 za Kuvajt.
U 1986.g. u “Đuri Đakoviću” je bilo zaposleno 16.339 radnika.

Nakon proglašenja samostalnosti Hrvatske, “Đuro Đaković” je pretrpio dosta promjena i postao je holding. Osnivačka skupština “Đuro Đaković” Holding d.d. održana je 31. siječnja 1991.g. Osnivači holdinga su Hrvatski fond za razvoj, Hrvatsko željezničko poduzeće d.o.o. i Složeno poduzeće Đuro Đaković. Odlukom Upravnog odbora ĐĐ Holdinga d.d. 26. listopada 1993.g. “Đuro Đaković” je postao dioničko društvo.
U razdoblju od 1991. do 1995.g. proizveđeno je oružje i streljivo za potrebe Hrvatske vojske.

ĐĐ Montaža d.d. je od 1993. do 1998.g. sudjelovala u sanaciji ili izgradnji novih čeličnih mostova, most na Dravi kod Osijeka, na Savi Županja-Orašje, te mosta Slavonski Brod - Bosanski Brod. U to vrijeme montira se oprema tvornice cementa u Libanonu i kontinuirano zapošljava do 300 radnika u Njemačkoj u suradnji s Babcockom i Polysiusom.

ĐĐ Termoenergetska postrojenja d.d. i ĐĐ Montaža d.d. u suradnji s ĐĐ Inženjering d.d. izgradili su TE-TO Zagreb Zapad i dovršili TE Plomin II. U istom razdoblju društva u pretežnom vlasništvu ĐĐ Holdinga d.d. su certificirana po ISO 9000 a zajedno s RW TUV osnovano je društvo RW TUV Croatia.

04 Sep 07 Festung Fest 2007

Slavonski Brod je opet bio središte dobre rok glazbe. Festung fest u Tvrđavi Brod okupio je sjajna imena s glazbene scene. Prvog dana nastupili su brodski bandovi koji su bili popularni bili prije 15-20 godina, Digitalna kokoš, Galerija, Brodsky band, Sauron, Curino cvijeće, sjajni Fruštuk… Većina od ovih oldtimera zvuče još uvijek fenomenalno. Glavni dio večeri pripao je uspomeni na Krešu Blaževića, a atmosferu su doveli do vrhunca Hakuna matata, Marina Perazić, Davorin Bogović, Darko Rundek, Krešina kći Hana i Izolir band te Animatori sa Zvonimirom Ćosićem na vokalu.

Drugi dan Festung Festa posjetilo je nešto više publike. Opet su domaćini započeli, Ivan Vragolović, Eldorado i Stage, a onda su na scenu izašli Urban & 4, Majke te na kraju Vlatko Stefanovski trio. Tko je bio najbolji od svega toga u dva dana? Hm, kad čovjek uživa onoliko koliko je uživala publika u Tvrđavi, onda je to pitanje bez odgovora. Nemoguće je izdvojiti jedno ili dva imena, kad je sve bilo sjajno.

05 Jul 07 Dragutin Tadijanović - PJESNIK KOJI SE PRETVORIO U PRIČU

Tadija je čovjek koji se već odavno pretvorio u priču. Bio je uvjeren da onaj dio njega koji ne uđe u sadržaj te priče neće opstati. Kao Šeherezada, da bi se spasio, priči o sebi neprestano je dodavao sve nove i nove sadržaje. I prošla je tisuću i jedna noć. Kada je Tadijina priča stvarno počela nije znao ni on, ni itko drugi, pa zato nismo znali ni kada će priča završiti. A zna se, sve životne priče uvijek završavaju na isti način. Različite su tek nijanse.

Krajem svibnja i početkom lipnja nekoliko dana sam u Sveučilišnoj knjižnici, Državnom arhivu i arhivu Hrvatske akademije sakupljao građu za nove projekte iz zavičajne baštine. U četvrtak 31. svibnja za ručkom kod akademika Stjepana Babića, uz janjetinu i vino, razgovaramo i o Tadiji.

- Već dugo ga nisam posjetio, ali čujem da mu se stanje opet pogoršalo - kaže Babić.

Navečer zovem u ambulantu liječnicu Mirjanu Brlić, Tadijinu skrbnicu. Upravo se spremala kući.

- Tadiji je ovih dana bilo vrlo loše. Opet je dobio upalu pluća. Šestu u osam mjeseci. Danas je već bolje. Preboljet će.

- Posjetio bih ga.

- Samo idite. Bit će mu drago. Već može komunicirati.

Gospođa Mirjana daje mi detaljne upute kako brzo i jednostavno stići do Tadijina novoga boravišta. Pišem: Peščenica, Dom za stare i nemoćne, Ivanička 52, soba 325/III.

Kraj usnulog Tadije

Sutradan, u petak, 1. lipnja, nešto prije 11 sati, u Tadijinom sam Domu. Sestra koja brine o Tadiji kaže mi:

- Samo uđite, gospodin Tadijanović je sam u sobi. Bolje mu je, možda ćete moći s njim i razgovarati.

Razmišljam; kako li će me Tadija dočekati? Hoće li me prepoznati. Već je dugo da se nismo vidjeli ni priče pričali. Kad sam ga lani došao posjetiti upravo je otišao u bolnicu. Dobio je jake bolove u želucu. Mislio je da se otrovao nekim jelom. U bolnici je sve pošlo po zlu. Pao je u kupaonici, slomio kuk, operacija, liječenja, rehabilitacija u kupkama i domovi.

Uđem u sobu, a Tadija spava. Pitam sestru hoću li ga buditi. -Budite ga - kaže -Uglavnom samo spava.

Vratio sam se u sobu, ali ga nisam budio. Sjeo sam uza zid naspram kreveta i odlučio biti tu dok se Tadija ne probudi ili ga ne probudi netko od osoblja Doma, zadužen za brigu o njemu. Na tom visokom krevetu s uzdignutim uzglavljem Tadija leži na leđima, ispružen, pokriven s dekom. Doima se velik. Smiren je. Diše lagano, bez napora. Na trenutak me obuzme sumnja - nije li Tadija umro? Možda je ovo posljednji posjet starom prijatelju? Zato u putnu bilježnicu upisujem ambijent i ugođaj Tadijine bolesničke sobe iz koje će otići tek svojoj Jelici u sjeverne mirogojske arkade.

Prvi je dan lipnja, petak. Topao je sunčan dan. Tadijin bolesnički krevet je uz istočni zid kraj prozora otvorenog prema sjeveru. Na zidu, gotovo na dohvat ruke, veliki je zidni sat i zidni kalendar. Deset je sati i 53 minute. Datumi na kalendaru su prekriženi do 27. lipnja kada je Tadija od upale pluća opet ušao u krizno razdoblje. I današnji je neprekrižen. Desno od ulaznih vrata je zidni ormar. Na njegovom pročelju prema krevetu velika je slika Tadije s papom Vojtilom u momentu kad u Đakovu papi daruje svoju pjesmu Dugo u noć. Tik do ormara je ormarić s preklopnom daskom kao stolić. Na njemu je nekoliko stvari kao metafora čovjeka koji tu leži - uspravno stoje Tadijine knjige Sabrane pjesme i Sabrana pisama što ih je prigodom Tadijina 100. rođendana izdala Školska knjiga. Uz njih su u maloj zastakljenoj rami prešani listovi gledičije (Gleditschia triacanthos, jedne od tema Tadijanovićevih priča) koju je Tadiji netko lani donio za rođendan. Preko rame je krunica s drvenim križićem iz Međugorja (dojmi se kao dječja rezbarija malim preklopnim nožićem). Na tom stoliću pažnju plijeni mala bočica s porculanskim preklopnim čepom, slična, ali mnogo manja, onoj za kraherl, piće našeg djetinjstva. Netko, tko je bočicu poklonio Tadiji u njegovoj bolesničkoj sobi, napisao je da je to zapreščanska škrinjica - OBLIZEK. U vazici stabljika neke ukrasne biljke, koja je na vrhu počela listati. Uz nju i jedna banana. Uz sjeverni zid do prozora mali je ormarić, na njemu kozmetika i u tetrapaku Vindijin sok od višnje. Iznad stolića veliki je Tadijin portret.

Treba mi vremena pa da ozdravim

Nakon četrdesetak minuta tišine u sobu uđu liječnica Vlasta Vučevac i sestra Ksenija. One brinu o Tadijinom zdravlju. Skoro će ručak pa su ga došle pregledati.

- Rekli su mi da ste u posjeti kod gospodina Tadijanovića - obraća mi se liječnica.

- Ovdje sam već četrdesetak minuta, a Tadija samo spava. Pokušavao sam ga buditi glasom, ali nije išlo.

- Upravo je prebolio novu upalu plića, to je čudo kako se njegovo tijelo opire bolestima. Na smrt ni ne pomišlja - a onda dodaje - Ja sam njegova Slavonka.

- Iz Požege ili Vinkovaca?

Doktorica Vučevac ne odgovara. Vjerojatno nije čula. Bude Tadiju. Drmaju ga za ramena. Tapšu po licu. Zovu. I Tadija se budi. Iscrpljen je od upale pluća iz koje se upravo izvukao. Poslije standardnog pregleda doktorica mu kaže da je sve u redu. Infuzije su mu već postale nepodnošljive pa skriva ruke pod deku. Doktorica se smješka i kaže - Nema više infuzija. Imate gosta.

I njih dvije odu.

- Tadija, došao sam vidjeti kako ste. Čujem da ste opet imali upalu pluća. Kažu mi, bilo je loše, da ste bili i u nesvijesti.

- Bilo je, a sada je već prošlo. Danas nisam dobio ni infuziju.

- Vaša mi je doktorica rekla da ide prema dobrom. Da se za Vas više ne boji.

- Sad samo treba vremena pa da ozdravim. Meni je noga bila slomljena. U bolnici sam pao i slomio kuk.

Tadija teško govori, nema više one njegove mentalne svježine, duhovitosti. Riječi su spore i škripave, glasnice trepere kao promukle, napreže se, zastajkuju između riječi.

- Po bolnicama i banjama sam već osam mjeseci. Tko je ta gospođa koja je bila ovdje?

- Liječnica koja brine o Vašem zdravlju.

- A kako se zove?

- Dok Vas je pregledavala pitao sam medicinsku sestru. Rekla mi je da se liječnica zove VlastaVučevac. Ona je Vaša Slavonka. Sestra se zove Ksenija.

- A ovaj mladić? Tko je on?

Znači, Tadija me nije prepoznao. Kažem mu tko sam i podsjetim ga na naša druženja.

- Hvala ti što si došao - kaže Tadija.

- Dok ste spavali razgledavao sam sobu, Vaš bolesnički ambijent. Onu sliku na kojoj ste s papom u Đakovu. Vidim, netko vam je donio krunicu iz Međugorja i zapreščanski Oblizek. Da li je taj netko možda Stjepan Ljaljak?

- Da to je donio Stjepan Ljaljak u ime zaprešičkog Ogranka Matice hrvatske. Samo da znaš koliko su oni u svojem Zaprešićkom godišnjaku pisali o meni. Ja sada najviše spavam. Umoran sam. Nemam snage.

- I što biste drugo? Gledao sam na stoliću Sabrane pjesme i Sabrana pisma. To vam je sigurno donio Vaš Od A do Ž:

- Jesi li već vidio knjigu mojih Sabranih pisama? U njoj su i ona koja sam pisao tebi.

- Ne samo vidio nego i čitao. Imaju je u brodskoj Gradskoj knjižnici. Prvo veliko pismo napisali ste mi 29. svibnja 1963. Ono nije među tim pismima. Objavljeno je u Brodskoj čitanki o Dragutinu Tadijanoviću.

- Baš je dobro što ju je objavila Posavska Hrvatska. Kad sam ju ja nudio brodskoj Gradskoj upravi nisu mi ni odgovorili. Da. Da. Ide vrijeme. Ide vrijeme. Nadam se da ću za mjesec dana moći hodati. Osjećam da mi je danas bolje. Bolje mi je.

- Tome se nada i Vaša doktorica. Pripremam, Tadija, i onu drugu knjigu koju smo nazvali Tadijanovićev počasni krug. U njoj su opisane sve svečanosti i sva govorenja prigodom proslave Vaše stogodišnjice 2005. U prvom dijelu prošle godine već ste ju gotovo cijelu autorizirali i korigirali. Na kraju svakog teksta napisali ste: autorizirao i korigirao, pa datum kad ste to radili i potpis. Sve će to biti i u knjizi.

Volio bih još

Znate li da Vam je Matica u Brodu objavila Pjesme brodske i rastuške?

- Nisam znao, a sad znam. Hvala ti.

- Tadija, ne meni zahvaljivati. To su napravili Jasna Ažman i Gradska uprava. Ja sam došao samo da vidim kako mi živi stari prijatelj.

- Da, da, stari prijatelj. Bit će dobro. Nadživio sam stoljeće.

- I malo više.

- 102. mi je, nije mnogo, volio bih još.

- Pa mnogo je, Tadija, kako nije, ali nije previše.

- Da. Da. To se ja šalim. Reci tko je toliko doživio?

- Sada u Vašem stanu u Gajevoj 2a nema nikoga?

- Stan je prazan. Bit će još prazniji kad sve moje stvari i knjige odvezu u Brod. U stanu me čeka veliki posao, desetine knjiga na posvetu i potpis.

- Bio sam jutros na Mirogoju pa sam u arkadama posjetio i Jelicu.

- U onu duboku rupu ću i ja, samo kad dođe vrijeme. Sve prolazi. Sve.

- Zadnjih pet dana na kalendaru nije prekriženo, a prošli su.

- To križa moja doktorica Mirjana.

- Hoće li danas doći?

- Neće. Dolazi mi svaki drugi dan, svaki parni dan. Tako smo se dogovorili. Razbio sam kost lijeve noge u kuku. Imao sam operaciju. Stavili su mi željezo dok kost ne zaraste. To sporo ide, zato ne mogu hodati. Da znaš, bio sam u osam bolnica i domova. Godine idu, jedna za drugom, a ja moram čekati da ozdravim pa da mogu hodati. Najgore mi je što ne mogu iz kreveta. A hodao bih. Ja sam uvijek nekud išao. Sada se ni dići ne mogu sam..

- Vjerujem Vam Tadija.

- Najgore je biti vezan za krevet. Doktorica mi je rekla da ćemo sada učiti hodati. Tamo kraj zida je i hodalica. Jučer sam prvi put išao na svojim nogama. Hvala Bogu. Vratit ću se ja u Gajevu 2a.

Doći ću u Brod otvoriti svoj muzej

- U nedjelju ću sudjelovati u nekoj emisiji brodske televizije. Što da o Vama kažem Brođanima?

- Reci im da ću za rođendan doći u Brod i otvoriti moj muzej.

- Osnovali ste književnu nagradu Dragutin Tadijanović. Ima li što novog?

- Novac je u Akademiji. Dao sam im 750.000,00 kuna. Akademija će od kamata na tu glavnicu svake godine nagrađivati najbolju pjesničku knjigu i knjigu drugih spisatelja.

- Kad u studenome dođete u Brod imat ćete 102 godine.

- A ja računam na još pet.

- Uvijek ste govorili - ne bojim se ja vremena. Tu sam dok ne potrošim 107., a poslije ću vidjeti što ću. Recite, je li sreća dugo živjeti?

- Je, ja jako volim biti živ pa makar i bolesti bolovao. Sve ide u rok službe. Ma ja se to s godinama šalim. Bit će kako bude. Što je, tu je. Kako drugima tako i meni.

Priča na trenutak zastaje. Tadija me gleda podozrivo. Opet pita.

- Tko ste vi gospodine?

- Slavko Mirković iz Broda.

- Pa tako mi reci. Pustiš me da se mučim i domišljam jesi li to ti ili netko drugi. A što će ti brada? Ja nikad nisam imao bradu. Svako jutro lijepo bih se obrijao. Hvala što si me posjetio. Pozdravi Brođane i reci im da jedva čekam doći i otvoriti onaj moj muzej - Starčevićeva ulica 8.

- Tadija, Vi mi oporučno morate zavještati pravo da u Vašem spomen-domu mogu koristiti sve dokumente, knjige i građu kao i drugi, koji će se baviti vašim književnim djelom i životom. Mene u Brodu ne vole pa će mi zabraniti da tamo dolazim.

- Ma što to pričaš. Tko će ti zabraniti? Čemu onda taj muzej ako sve što je u njemu ne bude dostupno onima koje će to zanimati i o meni pisati. Zbog toga je muzej, a ne da se samo gleda. Nitko ti ne smije zabraniti.

U sobu ulazi sestra i donosi Tadiji ručak.

- Pojede li Tadija štogod? - pitam.

- I te kako.

Pozdravljam Tadiju, a on će:

- Evo ti ruke.

Podsjećam ga:

- Znaš kako se govori maloj djeci: Sve moraš pojesti pa ćeš brzo narasti.

- Izmjerit ćeš me kad drugi put dođeš. Hoćeš li sada u Brod?

- Navečer.

- Reci im: Tadija će sigurno doći.

P. S.

U srijedu, 27. lipnja 2007. oko ponoći na kompjuteru sam završavao svoje literarne poslove. Po običaju pogledao sam internet adresu imam li kakve pošte i posljednje vijesti. Među vijestima bila je i ova:

Prije sat vremena umro je proslavljeni hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović u 102. godini života.

Slavko Mirković

05 Jun 07 IN MEMORIAM - Dragutin Tadijanović

Povodom godišnjice smrti Dragutina Tadijanovića

Ovaj će tjedan biti u hrvatskoj povijesti trajno obilježen viješću da je svoje oči zauvijek sklopio akademik, urednik brojnih antologija, kritičkih i sabranih izdanja djela hrvatskih književnika 19. i 20. stoljeća, počasni građanin desetak gradova i mjesta, ali i Slavonskog Broda, hrvatski bard Dragutin Tadijanović. Zatalo je njegovo srce što kucalo je kao zlatan sat. Na ovaj je svijet došao jedan sat iza ponoći u subotu 4. studenoga 1905. u Rastušju, a napustio ga je u srijedu, 27. lipnja 2007. oko 20,30 sati u Zagrebu. Između ta dva datuma stisnule su se gotovo 102 godine. Stisnule, jer toliko su bile nabijene nepresušnom Tadijanovićevom energijom da niti to nije bilo dovoljno da bi napravio sve što je želio. A napravio je puno. Pjesme je, naime, počeo pisati još 1918., te je u gotovo devedeset godina svoga stvaralaštva - jer stihotvorio je gotovo do posljednjeg daha, napisao je i objavio preko pet stotina pjesama. O knjigama koje je objavio, priredio i uredio, da i ne govorimo.

Dragutin Tadijanović, naš Tadija, kako su ga zvali gotovo svi koji su ga imali čast susresti bar na trenutak, nedvojbeno je jedna od najvećih ličnosti hrvatske kulture 20. stoljeća. Živio je, kako je volio reći od Franje (Josipa I.) do Franje (Tuđmana) i još, te je svjedočio i Prvom i Drugom svjetskom i Domovinskom ratu… Svjedočio je čitavom nizu povijesnih događaja (poput otvaranja Hrvatskoga doma u Brodu 1925.) i tehnološkog napretka 20. i 21. stoljeća u koje je s nama zakoračio (pjesma Plinska svjetiljka podsjeća na plinsku rasvjetu na brodskim ulicama, jer električno je svjetlo Brod dobio tek 1925.), poznavao i prijateljevao s nekim od najznamenitijih ličnosti hrvatske kulture s konca 19. i čitavog 20. stoljeća, a s Ivanom Brlić-Mažuranić se “susreo” kada je u istom broju Hrvatske revije objavljena njezina znamenita Autobiografija i njegova pjesma. Na pragu stotinu i drugog rođendana, Dragutin Tadijanović je već odavna bio “živi klasik hrvatskoga pjesništva” i “pjesnik-institucija” uz čiju su poeziju stasavale čitave generacije, opijajući se naizgled jednostavnim ali čvrstim i ritmičnim stihovima tog “pjesnika iz Rastušja”. Tadija je, kao nitko prije i nitko poslije njega, uveo u poeziju zavičaj iako ga se ni na koji način ne može smatrati zavičajnim niti lokalnim pjesnikom. Zavičajno i osobno pretvorio je u univerzalno, svakome blisko i prepoznatljivo. Jednako je tako univerzalno znao pretvoriti u osobno, pa proslijediti čitatelju kako bi i on to posvojio.

Po mnogočemu Dragutin Tadijanović je bio drugačiji od ostalih pjesnika. Svaka je njegova pjesma vrlo precizno signirana, a s vremenom je najznačajnije popratio i zanimljivim komentarima (povijest književnosti morat će se još pozabaviti ovim dijelom Tadijanovićeva književnog stvaralaštva). Kao urednik kritičkih i sabranih djela drugih književnika i jedan od najboljih poznavatelja hrvatskih književnih tokova 19. i 20. stoljeća, u Hrvatskoj je utemeljio normu vrlo preciznog i kvalitetnog pristupa ovome zahtjevnom poslu, o čemu se u javnosti malo zna i govori. I to je jedna od Tadijanovićevih uloga koje tek valja objektivno sagledati.

Stope Dragutina Tadijanovića trajno su obilježile brodske ulice, kako u vrijeme njegova djetinjstva i mladosti, gimnazijskoga školovanja, stanovanja u Samostanu, prvih ljubavi, tako i brojnim kasnijim dolascima, predstavljanjima knjiga, susretima s mladima, proslavama rođendana… radi toga je Grad Slavonski Brod dodijelio 4. studenoga 1998. godine Dragutinu Tadijanoviću Povelju počasnog građanina. Nekoliko mjeseci prije toga Brod je s Jelom i Dragutinom Tadijanovićem potpisao ugovor o darivanju u kojem oni Slavonskom Brodu daruju cjelokupnu svoju ostavštinu za budući “Spomen-dom Dragutina Tadijanovića”. Za to je pripremljen prostor u palači Horvat (Starčevićeva 8), čije je preuređenje počelo u veljači 2005., a prostor je otvoren za Tadijin 101. rođendan, 2006. godine, no još uvijek očekuje brojne i prebrojne knjige, dokumente i pisama što su se s godinama skupljali u zagrebačkoj Gajevoj 2a koji su čitavu godinu čekali povratak Pjesnika u svoj dom, ali nisu dočekali. Ipak, novi će dom Tadija imati u Brodu, ali neće to biti mjesto njegova posljednjeg počivališta nego mjesto novoga života. Tadija će, po svojim pjesmama, zauvijek ostati s nama, stoga mu nećemo reći posljednje zbogom, nego - Do novoga čitanja, Tadija! Do nove gozbe uz Tvoj književni stol.

Tags: tadijanovic

03 Jun 07 Slavonski Brod, grad na rijeci Savi

Ime grada Broda prvi put je pomenuto u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. 1244. godine kao Villa Broid. To je bilo utvrđeno naselje u posjedu plemića Berislavića Grabarskih. Kasnije ovo naselje dobiva naziv Brod pa Brod na Savi te konačno Slavonski Brod.

Slavonski Brod se nalazi na sjevernoj obali rijeke Save, na južnom rubu Panonske ravnice, izmedu Brodskog Brda (obronci planine Dilj) i rijeke Save. Prometno je čvorište na auto-cesti iz Europu ka Maloj Aziji, administrativni centar Brodsko-posavske županije i industrijski centar. Slavonski Brod ima dosta razvijenu industriju, s krupnim subjektima poput metalne industrije “Đuro Đaković” koja je značajno doprinijela razvoju grada i poznata je širom svijeta. Važna je grana gospodarstva poljopriveda, uzgoj voća i proizvodnja hrane a u zadnje vrijeme se razvijaju uslužne djelatnosti i turizam.

13 May 07 Franjevački samostan u Slavonskom Brodu

Godine 1694. sagrađen je prvi, drveni, franjevački samostan u Slavonskom Brodu. Kamen temeljac za samostan koji stoji i danas položio je 1727. godine barun Trenk, zapovjednik Broda. Brodski franjevci su vršili duhovnu službu ali su imali i značajnu prosvjetiteljsku ulogu jer otvaranjem prve škole 1709. godine postaju prvi učitelji, a 1720.godine otvaraju i filozofski fakultet. Do naših dana franjevci su zadržali kontinuitet rada u Brodskom Posavlju, a franjevacki samostan, i danas dobro očuvan, jedna je od najmarkantnijih baroknih građevina u Slavoniji s najreprezantivnijim klaustrom samostanske arhitekture sjeverne Hrvatske.

20 Mar 06 Living history u Tvrđavi Brod

Za upotpunjavanje sadržaja living history programa koje Turistička zajednica grada Slavonskoga Broda provodi u Tvrđavi Brod pokrenuta je inicijativa za smještaj topa na bastionu Sv. Mihovila sukladno povijesnoj dokumentaciji. Gradsko poglavarstvo je na posljednjoj sjednici ovaj prijedlog i prihvatilo, a top izrađuje tvrtka Bobi Komerc iz Velike Gorice po cijeni od 21 280 kuna. Izradu topa plaća Turistička zajednica. Stupivši u kontakt s udrugom Plemenita općina Turopoljska koja ima nekoliko takvih topova brodska Turistička zajednica se odlučila za top po uzoru na njihov i oni su i preporučili izradu. Top bi trebao biti gotov do manifestacije Dani Ivane Brlić-Mažuranić. Prva faza je pri kraju, a u drugoj fazi taj top treba staviti u funkciju, odnosno omogućiti da on ispaljuje. Zato je u izradi elaborat temeljem kojega će se dobiti Rješenje o odobravanju izvođenja glasnog pucanja sukladno Zakonu o eksplozivnim tvarima koje izdaje MUP.

Budući da u Slavonskome Brodu ima ovlaštenih pirotehničara za rukovanje topom, s njima bi se dogovorila suradnja. No, prema riječima direktorice Ureda Turističke zajednice Biljane Lončarić s Gradom će se dogovoriti na koji način će se koristiti top, odnosno hoće li to biti samo prilikom dolaska organiziranih tuističkih grupa, jednaput tjedno, jedanput mjesečno ili će možda kao Grički označavati podne, sve je stvar dogovora.

U sklopu realizacije projekta «Život u graničnoj Tvrđavi Brod» Turistička zajednica nastavlja i obogaćuje turističku ponudu. Tako bi do manifestacije U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić trebala biti gotova i četiri starogradska odijela. Šivaju se odijela kovača, časnika, građanina i pekara što ukupno stoji 7808 kuna. I ova odijela kao i husarske odore izrađuje tvrtka Kolovrat iz Velike Gorice koja se bavi izradom narodnih nošnji. Ovime će turistički razgledi Tvrđave biti obogaćeni jer će uz husare gostima biti predočeni i ostali likovi koji su živjeli i radili u Tvrđavi.

Turistička zajednica grada Slavonskoga Broda u suradnji s Paintball klubom Marsonia organizirat će paintball turnir tijekom dječjih svečanosti U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić. Turnir će se održati 26. travnja i to u vremenu od 11 do 11,30 sati, te od 12, 30 do 13 sati, kako bi djeca koja će pratiti predstave Svijeta bajki prije početka odnosno nakon završetak predstave mogli pogledati i ovaj turnir. Scenarij borbe bio bi baziran na simulaciji sukoba Graničara i Turaka tijekom 18. stoljeća, odvijat će se unutar kompleksa Tvrđave, ispred sjeveroistočnog dijela kavalira, odnosno nasuprot dijela kavalira u kojemu se nalazi Galerija Ružić. Paintball kuglice načinjene su od vode i boje koja je na bazi glukoze, dakle biološki su razgradive i nemaju štetnog utjecaja ni na ljude niti na okolinu.

Tags: living history, tourist info, tvrđava brod