“Kontinuitet slikarskog stvaranja Zlatka Price jedna je od najfascinantnijih činjenica hrvatske umjetnosti druge polovine dvadesetog stoljeća. U šest desetljeća izmjenjivale su se faze Pricine osebujne figuracije s djelima koja, nakon početnog duga akademskom izrazu, slijed su prepoznatljivog rukopisa, sa stilskim mijenama, razložnim u stalnosti kreativnog naboja. Ova izložba reprezentativan je odabir iz sjajno profilirane zbirke iz Samobora, gradića kraj Zagreba, s kojim je Prica bio posebno vezan veći dio života, i gdje je otvorena galerija Prica, kao donacija slika Zlatka Price i umjetničkih fotografija njegove kćerke Vesne. Više od sedamdeset slika iz svih dionica opusa čini tkivo Pricine zbirke, rijetkog primjera takove prezentacije nekog od klasika hrvatske umjetnosti dvadesetog stoljeća.”
Stanko Špoljarić

BIOGRAFIJA:

Zlatko Prica rodio se 26. lipnja 1916. u Pečuhu, glavnom gradu mađarske Baranje. Godine 1922. dolazi u Zagreb gdje završava osnovnu školu. Potom polazi i Drugu klasičnu gimnaziju na kojoj je i maturirao. Za studij slikarstva na ALU, Prica se nije odlučio, kako kaže u šali, nego se akademija odlučila za njega. Pripremajući se za prijemni ispit, Prica je marljivo crtao u atelieru Krste Hegedušića i u atelieru kipara Roberta Frangeše Mihanovića. Prijemni na ALU vodio je O. Mujandžić. Opravdanost ocijene K. Hegedušića da je riječ o dobrom crtaču pokazala se kasnije pri kraju završene godine rada u kl. Ljube Babića kad je studentu Prici povjeren zadatak da umjesto profesora vodi korekturu u klasi. Crtež će se pokazati kao stvaralačko ishodište u cijelokupnom opusu Pricina djela. Na završnoj izložbi diplomskih radova, Prici je dodjeljena «Pariška stipendija». Prica je prvi put samostalno izlagao u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1941. Zbog svojih uvjerenja uhapšen je i interniran do kraja 1941. u logor „Danica“ kraj Koprivnice. U logoru radi crteže kojima dokumentira dramu logorskog života. Sa suprugom u ljeto 1943. odlazi u partizane na Žumberak. Pri ZAVNOH- u postaje članom kulturno umjetničkog odjela i sa slikarem Edom Murtićem 1944. g. radi ilustraciju poeme “Jama” I.G. Kovačića. 1948. boravi u Parizu. 1952. boravi u Brazilu i Indiji.

Pricin veliki umjetnički opus (slikarstvo, crtež, grafika, mozaik, freska, keramika i dr.) realiziran je gotovo u svim umjetničkim tehnikama (ulje, tempera, pastel, akvarel, tuš, gvaš, ugljen, linorez…) Osnivač je i član likovnih grupa (Grupe 58. i Grupe »Mart«) koje su djelovale u Zagrebu. Potkraj šezdesetih godina bio je jedan od utemeljitelja Galerije “Forum” u Zagrebu.

Najpoznatiji ciklusi: “Samoborski ciklus”, 1938.-57., “Plodovi zemlje” 1957.-69., “Anatomija prirode” 1969.-71., “Tarski ciklus” 1971-.92., “Opatijski kišobrani” 1991…. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Beogradu, New Delhiju, Sao Paulu, Veneciji, Londonu, Beču, Ljubljani, Pečuhu, Splitu, Zadru, Berlinu, Milanu, Bologni, Dusseldorfu, Firenci. Monografska izložba priređena mu je 1974. u Zagrebu. Dobitnik je nagrade „Vladimir Nazor“ 1981. za životno djelo. Bio je redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zlatko Prica je bio sudionikom brodske akvarelističke kolonije „Sava“ 1985. Zlatko je umro 7. ožujka. 2003. godine u Rijeci.

05 May 08 Povijest Slavonskog Broda

Povijesna naseobina iz rimskih vremena, koja se nalazila na mjestu današnjeg centra grada Slavonskog Broda, zvala se Marsvnnia. Na području grada
pronađena je jedna od najočuvanijih Rimskih vojničkih diploma. To je prvi pisani spomenik na kojem se spominje im e naselja Marsvnnia.

» Detaljnije: Rimska diploma iz Broda

Nakon odlaska Rimljana ovdje su se nastanili Slaveni, od 6. stoljeća nove ere. Kroz Srednji vijek i kasnije Slavonski Brod postaje utvrda u Vojnoj Krajini na granici između Austrije i Turskog carstva. Austrija je tu do 1780. godine sagradila veliku pograničnu Tvrđavu Brod na rijeci Savi. Tvrđava je imala pravilan zvjezdoliki oblika a sazidana je zemljanim nabojem, opekom, drvetom i kamenom. Tvrđava je imala 4000 vojnika i 150 topova. 1860. godine tvrđava je ukinuta kao vojnički beznačajna.

» Detaljnije: Festung Brod, fotografije

Godine 1694. sagrađen je prvi franjevački samostan u Slavonskom Brodu
koji je stradao u požaru a kamen temeljac za novi, koji stoji i danas, položio je barun Trenk. Brodski franjevci su vršili duhovnu službu ali su imali i značajnu prosvjetiteljsku ulogu, otvorili su prvu školu u Slavonskom brodu a kasnije i filozofski fakultet.

11 Apr 08 Đuro Đaković Slavonski Brod

Velika tvornica smještena u sredini Slavonskog Broda, između obronaka Dilja i Save osnovana je 1921.  godine. Prva skupšitna dioničara je održana 17.02.1921. U sudeski registar je tada upisano da je glavnica od 125 tisuća dionica vrijedna 50.000.000 kruna.
Osnivači tvornice su bili: Prva Hrvatska štedionica u Zagrebu; Slavonsko trgovačko društvo ugljena Kauffman i drugovi u Brodu na Savi; Slavonija d.d. za industriju drva u Brodu; Tvornica za strojeve i željezničku opremu Kistarcs i Jugoslavenska banka d.d. u Osijeku.

5.03.1921.g. je s gradskom upravom Broda na Savi zaključen ugovor kojim se Prva jugoslavenska tvornica vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi, oslobađa daća i nameta do 5.03.1941. godine. Tvornice je gradila i popravljala vagone i lokomotive, željezničke mostove, proizvodila strojeve i opremu i slično. Prvim generalnim ravnateljem imenovan je Andrija Kiraly, a upravnim ravnateljem gospodin Mavro Donath. Građenje tvorničkih zgrada počela je 7. svibnja 1921. godine a dovršene su u veljači 1922.g. Tako je tvornica počela s popravkom vagona u lipnju 1922.godine. Već 1923. godine zapošljavala je 1200 radnika. U vrijeme Drugog svjetskog rata tvornica je pretrpjela velike štete u bombardiranju 11. travnja 1941. godine i privremeno je prekinula s radom. Broj zaposlenih od 1941. do 1945. godine je bio 900 do 1900 radnika. Do 1947.g. izvršena je obnova razrušenih objekata.
Tvornica 1947. godine mijenja naziv u “Đuro Đaković” Industrija lokomotiva, strojeva i mostova Slavonski Brod a 1961. u “Đuro Đaković” Industrija šinskih vozila, industrijskih i energetskih postrojenja i čeličnih konstrukcija Slavonski Brod.
Nakon oparavka od rata, od 1952.g. “Đuro Đaković” zapošljava 2500 radnika i službenika. Prvi pravi posao poslije rata je bio izvoz 410 vagona za turske željeznice. 1952/53. godine je izrađeno 208 lokomotiva za domaće željeznice i zaključen je ugovor s tvrtkom Babcock Wilcox o suradnji. 1955. godine proizvedena je prva dizel lokomotiva snage 20 KS, kasnije (1956.) i dizel lokomotive od 50 i 100 KS te 1957.g. lokomtive snage 180 KS kojih je proizvedeno 223. Krajem pedesetih godina tvornica počinje sa proizvodnjom kotlovskih postrojenja od 1 do 400 tona pare na sat.

U tvornici “Đuro Đaković” 1964. godine je radilo 4520 radnika. Tada tvornica proširuje proizvodni program na opremu za petrokemijsku industriju. U to vrijeme osnovan je i Izvanredni studij Fakulteta strojarstva i brodogradnje Zagreb u Slavonskom Brodu, koji je danas prerastao u Strojarski fakultet. 1969. godine izgrađeno je 6877 novih vagona i od toga izvezeno 4243.
Proizvedene su 153 dizel lokomotive i 12 garnitura motornih vlakova za uskotračne pruge. U istom razdoblju “Đuro Đaković” je radio na rekonstrukciji postojećih i izgradnji novih tvornica šećera i tvornica cementa u zemlji i inozemstvu.

U 1969.g.  Đuro Đaković je postao najveći proizvođač Steambloc kotlova u svijetu. Proizvedeno je 60.000 tona konstrukcija, pretežno mostova, montirano je 200.000 tona čeličnih konstrukcija vlastite i tuđe proizvodnje, 48 mostova u zemlji i inozemstvu. Isporučena su kompletna postrojenja i čelične konstrukcije za Željezare Smederevo, Skopje, Sisak i Zenicu.

U suradnji s General Motorsom razvijena je dizel električna lokomotiva od 1882 KS te s Wansonom (Belgija) program Waporax i Thermopac kotlova a kroz zajedničko ulaganje s Teddington Bellows (V.Britanija) i proizvodnja višeslojnih kompenzatora. “Đuro Đaković” se uključio i u gradnju nuklearnih elektrana, a s tvrtkom Energoinvest Sarajevo 1976.g., Đuro Đaković je izvozio komponente primarnog kruga za nuklearne elektrane. 1977.godine osniva se RO Inženjering za projektantski i izvođački inženjering.

U razdoblju od 1970. do 1981.g. “Đuro Đaković” je sagradio Tvornice šećera Virovitica i Bijeljina, a s tvrtkom Krupp Polysius Tvornice cementa Kosjerić, Beočin i Dalmacija cement te Tvornica cementa u Aleksandriji i Tvornica cementa Homs. S firmom Babcock “Đ.Đ”.” je sagradio Termoelektranu NEKA snage 4×400 MW u Iranu.

U to doba izgrađena je zgrada Tvornice kompenzatora, Montaže i Elektromonta, hala za proizvodnju teške opreme, proizvodnja dizalica, energetskih postrojenja, zgrada Računalnog centra i Instituta za znanstveno istraživački rad.

Poslije 1980. usvajaju se novi programi, ĐĐ Elektromont usvaja program proizvodnje aparata za napitke i uređaje za igre na sreću, ĐĐ Bešavne boce proizvodnju čeličnih boca. 1982.g. započela je proizvodnja kombajna u u Županji u suradnji s Deutz-Fahr. 1983.g. u ĐĐ Specijalna vozila počinje proizvodnja tenka M-84. U Tvornici vozila proizvedeni su vagoni cisterne od 110 m3 za ukapljeni plin. Završena je izgradnja NE Krško, nastavlja se isporuka MPC kruga za potrebe nukleranih elektrana u SSSR-u. ĐĐ Inženjering vodio je gradnju tvornica šećera u Šapcu, Požarevcu, TE-TO Ljubljana, a tada je počela gradnja TE Plomin II snage 200 MW u suradnji s tvrtkom Sulzer (Švicarska). Ugovorena je isporuka opreme za preradu zemnog plina u INA - Molve i kuglastih spremnika za petrokemiju za Irak i isporuka 214 tenkova M-84 za Kuvajt.
U 1986.g. u “Đuri Đakoviću” je bilo zaposleno 16.339 radnika.

Nakon proglašenja samostalnosti Hrvatske, “Đuro Đaković” je pretrpio dosta promjena i postao je holding. Osnivačka skupština “Đuro Đaković” Holding d.d. održana je 31. siječnja 1991.g. Osnivači holdinga su Hrvatski fond za razvoj, Hrvatsko željezničko poduzeće d.o.o. i Složeno poduzeće Đuro Đaković. Odlukom Upravnog odbora ĐĐ Holdinga d.d. 26. listopada 1993.g. “Đuro Đaković” je postao dioničko društvo.
U razdoblju od 1991. do 1995.g. proizveđeno je oružje i streljivo za potrebe Hrvatske vojske.

ĐĐ Montaža d.d. je od 1993. do 1998.g. sudjelovala u sanaciji ili izgradnji novih čeličnih mostova, most na Dravi kod Osijeka, na Savi Županja-Orašje, te mosta Slavonski Brod - Bosanski Brod. U to vrijeme montira se oprema tvornice cementa u Libanonu i kontinuirano zapošljava do 300 radnika u Njemačkoj u suradnji s Babcockom i Polysiusom.

ĐĐ Termoenergetska postrojenja d.d. i ĐĐ Montaža d.d. u suradnji s ĐĐ Inženjering d.d. izgradili su TE-TO Zagreb Zapad i dovršili TE Plomin II. U istom razdoblju društva u pretežnom vlasništvu ĐĐ Holdinga d.d. su certificirana po ISO 9000 a zajedno s RW TUV osnovano je društvo RW TUV Croatia.

04 Sep 07 Festung Fest 2007

Slavonski Brod je opet bio središte dobre rok glazbe. Festung fest u Tvrđavi Brod okupio je sjajna imena s glazbene scene. Prvog dana nastupili su brodski bandovi koji su bili popularni bili prije 15-20 godina, Digitalna kokoš, Galerija, Brodsky band, Sauron, Curino cvijeće, sjajni Fruštuk… Većina od ovih oldtimera zvuče još uvijek fenomenalno. Glavni dio večeri pripao je uspomeni na Krešu Blaževića, a atmosferu su doveli do vrhunca Hakuna matata, Marina Perazić, Davorin Bogović, Darko Rundek, Krešina kći Hana i Izolir band te Animatori sa Zvonimirom Ćosićem na vokalu.

Drugi dan Festung Festa posjetilo je nešto više publike. Opet su domaćini započeli, Ivan Vragolović, Eldorado i Stage, a onda su na scenu izašli Urban & 4, Majke te na kraju Vlatko Stefanovski trio. Tko je bio najbolji od svega toga u dva dana? Hm, kad čovjek uživa onoliko koliko je uživala publika u Tvrđavi, onda je to pitanje bez odgovora. Nemoguće je izdvojiti jedno ili dva imena, kad je sve bilo sjajno.

03 Jun 07 Slavonski Brod, grad na rijeci Savi

Ime grada Broda prvi put je pomenuto u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. 1244. godine kao Villa Broid. To je bilo utvrđeno naselje u posjedu plemića Berislavića Grabarskih. Kasnije ovo naselje dobiva naziv Brod pa Brod na Savi te konačno Slavonski Brod.

Slavonski Brod se nalazi na sjevernoj obali rijeke Save, na južnom rubu Panonske ravnice, izmedu Brodskog Brda (obronci planine Dilj) i rijeke Save. Prometno je čvorište na auto-cesti iz Europu ka Maloj Aziji, administrativni centar Brodsko-posavske županije i industrijski centar. Slavonski Brod ima dosta razvijenu industriju, s krupnim subjektima poput metalne industrije “Đuro Đaković” koja je značajno doprinijela razvoju grada i poznata je širom svijeta. Važna je grana gospodarstva poljopriveda, uzgoj voća i proizvodnja hrane a u zadnje vrijeme se razvijaju uslužne djelatnosti i turizam.

13 May 07 Franjevački samostan u Slavonskom Brodu

Godine 1694. sagrađen je prvi, drveni, franjevački samostan u Slavonskom Brodu. Kamen temeljac za samostan koji stoji i danas položio je 1727. godine barun Trenk, zapovjednik Broda. Brodski franjevci su vršili duhovnu službu ali su imali i značajnu prosvjetiteljsku ulogu jer otvaranjem prve škole 1709. godine postaju prvi učitelji, a 1720.godine otvaraju i filozofski fakultet. Do naših dana franjevci su zadržali kontinuitet rada u Brodskom Posavlju, a franjevacki samostan, i danas dobro očuvan, jedna je od najmarkantnijih baroknih građevina u Slavoniji s najreprezantivnijim klaustrom samostanske arhitekture sjeverne Hrvatske.