Nakon dva mjeseca završena je kriza s opskrbom pitkom vodom u Slavonskom brodu. Nalazi Ministarstva zdravstva potvrđuju da je u svim uzorcima vode koncentracija mineralnih ulja ispod maksimalno dozvoljenih vrijednosti.
Gradonačelnik je na presici izjavio da će građani biti oslobođeni plaćanja svih troškova plaćanja tople i hladne vode, zamjene slavina i sl. za rujan i listopad i dio studenoga. Gradonačelnik se zahvalio i svim donatorima pitke vode, općini Civljane, Ličko-senjskoj županiji i Coca-coli koji su pomogli u najtežim trenucima.
Iduće godine pristupit će se modernizaciji i plinofikaciji kotlovnice u naselju Slavonija I čime će se izbjeći mogućnost ponavljanja ovakvih nezgoda.
M.
Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO osnovan je u Zagrebu 1949. godine kao nacionalni profesionalni folklorni ansambl. Odmah se predstavlja i inozemnoj publici te postaje stalni gost na najpoznatijim svjetskim scenama i koncertnim podijima. Osnovna značajka umjetničkog djelovanja Ansambla je maksimalno uvažavanje autentične narodne umjetnosti, pa sve njene komponente oživljava i scenski dorađuje u njihovoj punini i cjelovitosti. Raznolikost hrvatskog plesnog folklora prati isto takvo bogatstvo glazbenog izražavanja, vokalnog i instrumentalnog, i LADO mu od svojih početaka pridaje izuzetnu pažnju. U svojem programu Lado nudi određene tematske podkategorije kao npr vokalno instrumentalni program, revija nošnji, posebni projekti te plesni programi. Upravo ovaj j zadnji program tj Plesna večer biti će prikazan brodskoj publici.
U suradnji s mnogobrojnim etnokoreolozima i koreografima u dugom nizu godina nastao je impozantan koreografski repertoar s više od 100 koreografija, koje predstavljaju plesnu i glazbenu tradiciju svih dijelova Republike Hrvatske te tradiciju Hrvata, koji već stoljećima naseljavaju Bosnu i Hercegovinu, Vojvodinu, Crnu Goru.
Kazališno koncertna dvorana Ivana Brlić-Mažuranić 14.11. u 19:30h
Živ je naš Tadija i još je s nama, gleda nas negdje odozgor pa se smije… činilo se tako svima koji su se našli u blagovaonici brodskog Franjevačkog samostana u utorak u podne. Sjećanje na Dragutina Tadijanovića, pjesnika, akademika i počasnog građanina Slavonskog Broda, zajednički su organizirali Grad Slavonski Brod, Ogranak Matice Hrvatske Slavonski Brod, Franjevački samostan i Turistička zajednica grada Slavonskog Broda, okupivši preko stotinu prijatelja i poštovatelja Dragutina Tadijanovića.
Govorilo se o Tadiji preko dva sata, a riječi nisu dolazile iz usta nego iz srca, i opet se činilo - još bi se govoriti moglo. Radi toga i ideja na koju je u uvodu podsjetio predsjednik organizacijskog odbora proslave Antun Bartek, da se ovo okupljanje i sjećanje ubuduće pretvori u redovitu godišnju višednevnu manifestaciju posvećenu Dragutinu Tadijanoviću, postaje naša opća obveza. Kao domaćin okupljene je pozdravio gvardijan Franjevačkoga samostana Sebastijan Golenić, a potom je brodski gradonačelnik Mirko Duspara istaknuo kako Slavonski Brod nastoji riješiti svoj dug prema svom znamenitom sugrađaninu, te da bi dogodine trebao biti otvoren i Spomen-dom Dragutina Tadijanovića u Starčevićevoj 8. Na natječaju je izabran autor projekta postava, gotov je troškovnik za radove u južnom aneksu, uskoro će biti i natječaj za građevinske radove u prostoru postava, a dogodine u suradnji s Ministarstvom kulture bit će uređeno i pročelje palače Horvat. Do sada je uloženo milijun i pol kuna, no dogodine će Tadijanovićeva bogata ostavština biti na raspolaganju javnosti i istraživačima.
Predsjednik brodskog ogranka Matice Hrvatske Ivan Medved potvrdio je Tadijanovićevu vezanost uz Brod i brodski samostan, u kojem je napisao svoje prve pjesme, a potpredsjednik Matice Hrvatske Stjepan Sučić je naglasio kako je Tadija u mnogočemu bio začetnik i nositelj ideja, pa tako i prvi koji je, još 1936. objavio knjigu u okviru pododbora Matice Hrvatske. Prenoseći skupu pozdrave razreda za književnost HAZU, akademik Dubravko Jelčič, Tadijin dugogodišnji prijatelj i suradnik, istaknuo je ovom prilikom da je Tadijanović neiscrpna tema usprkos svemu što je rečeno i objavljeno do sada. Podsjetio je na činjenicu da je Tadijanović gotovo oduvijek imao svijest o sebi, a njegova potreba da pamti i čuva svaki detalj o sebi i drugima proizlazi iz njegove svijesti da se vrijeme ne smije izgubiti. Tu leži značaj ostavštine koju je Tadijanović darovao Slavonskom Brodu, a njegov Spomen-dom bit će mjesto trajnoga sjećanja na Tadiju, istaknuo je akademik Jelčić. Tadijin “Od A do Ž”, predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul potvrdio je koliko je Tadiji bilo važno da se njegovom Brodu bude Spomen-dom, te je poručio da svi zajedno moramo ostvariti tu Tadijanovićevu ideju, radi Tadije, hrvatske kulture, dobra i Broda.
U skladu s već desetljećima uvriježenom tradicijom da Tadija uz rođendan dobije novu knjigu, Žužul je svečanosti priložio zbirku “Zeleno voće”. Radi se o rukovetu od 54 pjesme iz Tadijanovićeve književne ostavštine, pjesme koje Tadijanović za života nije objavio, oporučno ostavivši D. Jelčiću da skrbi o njima, “zelenima i nedozrelima”. Iako su Tadijanovićeve, njih ne treba smatrati integralnim dijelom Tadijanovićeve poezije, no zanimljiv su pogled u njegov “nutarnji pjesnički laboratorij”.
O osebujnom je Tadijanoviću govorio akademik Ivan Golub prisjećajući se njihova posljednjeg susreta i pjesnikove duhovne dimenzije, a akademik Stjepan Babić je podsjetio na puninu Tadijanovićevog jezičnog izraza, zaključivši kako je svojim djelom ostvario puninu hrvatskog književnog jezika.
Mr. Jasna Ažman, odabirom Tadijanovićevih proznih i pjesničkih tekstova kojima je čvrsto ukotvljen u Brod i Slavoniju, te glumica Nada Subotić, koja već četiri desetljeća oplemenjuje svaki Tadijin rođendan čitajući njegove stihove, dale su osobit i tadijanovićevski intiman pečat cijelom događaju, a sliku su upotpunile mlada sopranistica Gorana Biondić i još mlađa pijanistica Ana Dadić.
Tadijanovićev 103. rođendan bio je prilika i za svečano otvorenje Tadijanovićeve spomen-sobe u sklopu Franjevačkog samostana. Upravo je u toj sobi Dragutin Tadijanović proveo školsku 1920./21. godinu, tu su nastale njegove prve pjesme, a sjećanju na to razdoblje često se vraćao i kasnije, pišući i o tome kako je učio flautu. Bila je to prigoda da u interpretaciji profesorice glazbe Naike Dapiran okupljeni čuju i kratku, nedovršenu Tadijanovićevu dječačku skladbu za flautu. U sobi je od 1989. i poprsje Dragutina Tadijanovića (rad ak. kipara Stipe Sikirice), čija je replika uz Tadijanovićev 100. rođendan postavljena na šetalištu ispred samostana, a sada se planira prenijeti u atrij budućega Spomen-doma. Godine 1991. soba je opremljena autografima Tadijanovićevih prvih pjesama i tako otvorena javnosti. Na inicijativu brodskih franjevaca, odnosno p. Domagoja Šimunovića, u suradnji s Turističkom zajednicom soba je sada uređena tako da vjerno dočarava vrijeme kada je mladi Tadija u njoj živio, te će u njoj od sljedeće godine putem Turističke zajednice grada Slavonskoga Broda i u suradnji s dramskim skupinama gradskih osnovnih škola, posjetiteljima biti ponuđen program živuće povijesti. - Tadiju smo ovime posadašnjili, kao mladoga iz vremena dok je tu živio i kao staroga kad je već bio priznati pjesnik, a želimo da nas i dalje ovdje okuplja - istaknuo je gvardijan Golenić otvarajući Tadijanovićevu spomen-sobu. Nazočni uglednici, prijatelji i članovi obitelji prvi su se potpisali u knjigu dojmova, a ak. slikar Predrag Goll za ovu je prigodu naslikao Tadijanovićev portret gdje su se sudionici programa također potpisali u znak sjećanja na ovaj dan posvećen Dragutinu Tadijanoviću
Dunja Vanić, Posavska hrvatska
Tags: tadijanovic
U četvrtak 23. listopada u 19 sati u Likovnom salonu Becić, Slavonski Brod, Trg i.B.Mažuranić, otvara se izložba pokojnog hrvatskog slikara Zlatka Price. Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda realizirala je ovu izložbu u suradnji s Pučkim otvorenim učilištom Samobor. Slikara Zlatka Pricu predstavit će Brođanima retrospektiva radova iz ciklusa Plodovi zemlje, Motivi iz Indije, Tarski ciklus, Opatijskim kišobranima.
“Kontinuitet slikarskog stvaranja Zlatka Price jedna je od najfascinantnijih činjenica hrvatske umjetnosti druge polovine dvadesetog stoljeća. U šest desetljeća izmjenjivale su se faze Pricine osebujne figuracije s djelima koja, nakon početnog duga akademskom izrazu, slijed su prepoznatljivog rukopisa, sa stilskim mijenama, razložnim u stalnosti kreativnog naboja. Ova izložba reprezentativan je odabir iz sjajno profilirane zbirke iz Samobora, gradića kraj Zagreba, s kojim je Prica bio posebno vezan veći dio života, i gdje je otvorena galerija Prica, kao donacija slika Zlatka Price i umjetničkih fotografija njegove kćerke Vesne. Više od sedamdeset slika iz svih dionica opusa čini tkivo Pricine zbirke, rijetkog primjera takove prezentacije nekog od klasika hrvatske umjetnosti dvadesetog stoljeća.”
Stanko Špoljarić
BIOGRAFIJA:
Zlatko Prica rodio se 26. lipnja 1916. u Pečuhu, glavnom gradu mađarske Baranje. Godine 1922. dolazi u Zagreb gdje završava osnovnu školu. Potom polazi i Drugu klasičnu gimnaziju na kojoj je i maturirao. Za studij slikarstva na ALU, Prica se nije odlučio, kako kaže u šali, nego se akademija odlučila za njega. Pripremajući se za prijemni ispit, Prica je marljivo crtao u atelieru Krste Hegedušića i u atelieru kipara Roberta Frangeše Mihanovića. Prijemni na ALU vodio je O. Mujandžić. Opravdanost ocijene K. Hegedušića da je riječ o dobrom crtaču pokazala se kasnije pri kraju završene godine rada u kl. Ljube Babića kad je studentu Prici povjeren zadatak da umjesto profesora vodi korekturu u klasi. Crtež će se pokazati kao stvaralačko ishodište u cijelokupnom opusu Pricina djela. Na završnoj izložbi diplomskih radova, Prici je dodjeljena «Pariška stipendija». Prica je prvi put samostalno izlagao u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1941. Zbog svojih uvjerenja uhapšen je i interniran do kraja 1941. u logor „Danica“ kraj Koprivnice. U logoru radi crteže kojima dokumentira dramu logorskog života. Sa suprugom u ljeto 1943. odlazi u partizane na Žumberak. Pri ZAVNOH- u postaje članom kulturno umjetničkog odjela i sa slikarem Edom Murtićem 1944. g. radi ilustraciju poeme “Jama” I.G. Kovačića. 1948. boravi u Parizu. 1952. boravi u Brazilu i Indiji.
Pricin veliki umjetnički opus (slikarstvo, crtež, grafika, mozaik, freska, keramika i dr.) realiziran je gotovo u svim umjetničkim tehnikama (ulje, tempera, pastel, akvarel, tuš, gvaš, ugljen, linorez…) Osnivač je i član likovnih grupa (Grupe 58. i Grupe »Mart«) koje su djelovale u Zagrebu. Potkraj šezdesetih godina bio je jedan od utemeljitelja Galerije “Forum” u Zagrebu.
Najpoznatiji ciklusi: “Samoborski ciklus”, 1938.-57., “Plodovi zemlje” 1957.-69., “Anatomija prirode” 1969.-71., “Tarski ciklus” 1971-.92., “Opatijski kišobrani” 1991…. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Beogradu, New Delhiju, Sao Paulu, Veneciji, Londonu, Beču, Ljubljani, Pečuhu, Splitu, Zadru, Berlinu, Milanu, Bologni, Dusseldorfu, Firenci. Monografska izložba priređena mu je 1974. u Zagrebu. Dobitnik je nagrade „Vladimir Nazor“ 1981. za životno djelo. Bio je redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zlatko Prica je bio sudionikom brodske akvarelističke kolonije „Sava“ 1985. Zlatko je umro 7. ožujka. 2003. godine u Rijeci.
Ovdje je turstička karta centra grada
Kuća obitelji Brlić na gradskom trgu, Trgu Ivane Brlić Mažuranić.
Tags: ivana brlic mazuranic, korzo
Na trgu Ivane Brlić Mažuranić nalazi se stara Gimnazija. To je bila prva zidana škola u Brodu, kasnije je dodoan kat a danas je tu Strojarski fakultet.
Tags: ivana brlic mazuranic, korzo, trg ibm
Tvrđava Brod
Brod je bio jedan od važnih strateških i prometnih mjesta koje je kontroliralo granicni prijelaz prema Turskoj i povezivalo glavne trgovacke putove. Austrija od 1715 do 1780. godine gradi u Slavonskom Brodu veliku Carsku i kraljevsku slavonsku pogranicnu tvrđavu Brod na rijeci Savi. Prisilnim rabotama gradili su je seljaci graničari. Tvrđava Brod ima pravilan zvjezdoliki oblik a sazidana je zemljanim nabojem, opekom, drvetom i kamenom.
Za potrebe gradnje ove velike tvrđave predviđene za smještaj 4000 vojnika i 150 topova posječene su šume u široj okolici. Položaj i blizina ovog fortifikacijskog objekta koji je zauzimao površinu od 141 jutra i 586 hvati, sve do kraja 19. stoljeca utjecali su na razvoj naselja čija je urbana osnova formirana još u tursko doba. Godine 1860. tvrdava je ukinuta kao vojnički beznačajna, a tek početkom 20. stoljeca dopuštena je gradnja u užem esplanadnom prostoru. Jedinstveni i monumentalni primjer vojne fortifikacijske arhitekture 18.stoljeca u Slavoniji - tvrđava Brod - proglašena je spomenikom kulture. Postupna obnova postojećih, vremenom i nemarom razgrađenih građevina i zidina barokne Tvrđave Brod u njezinim izvornim opkopima ispunjenim vodom, projekt je jedinstvenog budućeg središta grada Slavonskog Broda.

Godine 1694. sagrađen je drveni franjevački samostan. Kamen temeljac na zemljištu van dometa tvrđavskih topova položio je 1727. godine barun Trenk, zapovjednik Broda a do kraja godine završen je zapadni dio samostana i ozidan vrt. Do 1732. godine sagrađen je južni dio a zatim istočni (1768-1770). Iznad krova sjevernog hodnika postavljen je sat koji je izradio Aleksa Schotz.
Brodski franjevci su vršili duhovnu službu ali su imali i značajnu prosvjetiteljsku ulogu jer otvaranjem prve škole 1709. godine postaju prvi učitelji, a 1720.godine otvaraju i filozofski fakultet. Do naših dana franjevci su zadržali kontinuitet rada u Brodskom Posavlju, a franjevacki samostan, i danas dobro očuvan, jedna je od najmarkantnijih baroknih građevina u Slavoniji s najreprezantivnijim klaustrom samostanske arhitekture sjeverne Hrvatske.
Rock festival u Tvrđavi Brod


Tags: ivana brlic mazuranic